Zločini nad kolonama JNA u povlačenju

U periodu od početka marta do polovine aprila 1992. godine, na teritoriji nekadašnje SR Bosne i Hercegovine, zabilježeno je više od šezdeset oružanih napada na pripadnike, jedinice, imovinu i objekte Jugoslovenske narodne armije (JNA). Ti napadi bili su posebno izraženi u Sarajevu, koje je bilo centar Druge vojne oblasti JNA, i nastavljeni su u narednom periodu.

Dana 20. aprila 1992. godine, u jednom ugostiteljskom objektu u Sarajevu, tokom igranja bilijara, ubijena su dva mlada vojnika od strane pripadnika muslimanske Teritorijalne odbrane (TO). Dva dana kasnije, 22. aprila 1992, u sarajevskom naselju Dobrinja, osam pripadnika JNA zarobljeno je nakon kvara na transporteru, a potom ubijeno; njihova tijela su sakrivena.

Uslijed pogoršanja bezbjednosne situacije i oružanih sukoba, kao i nakon razgovora u Skoplju, donesena je odluka o povlačenju jedinica JNA sa teritorije Bosne i Hercegovine. Odlukom je bilo propisano da pripadnici JNA mogu napustiti teritoriju u skladu sa utvrđenim pravcima i dinamikom povlačenja, u dogovoru sa organima vlasti BiH, koji su bili dužni da obezbijede nesmetano i bezbjedno izvlačenje. Međutim, uprkos navedenoj odluci, oružani napadi na pripadnike JNA nisu prestali, a najviše muslimanske vojne strukture čak su izdale naredbe o zaprečavanju i neutralisanju potencijala JNA.

Napad na JNA kolonu u Sarajevu

Dana 2. maja 1992. godine, u Sarajevu su napadnuti Dom JNA i Komanda Druge vojne oblasti, što je označilo početak sveobuhvatnih oružanih dejstava protiv JNA u tom gradu. U prvom napadu na Dom JNA ubijeno je jedno lice, dvoje je ranjeno, a osam zarobljeno. Pokušavajući da pruže pomoć napadnutim objektima, više kolona JNA našlo se 2. maja pod vatrom iz zasjeda u različitim dijelovima Sarajeva, uključujući područje Skenderije. Prema izvještajima međunarodnih i domaćih medija, na ulicama su bila brojna tijela vojnika, dok su pojedina vozila gorjela. Sarajevski mediji te su jedinice predstavljali kao snage koje „pokušavaju zauzeti grad“, što je u javnosti stvorilo iskrivljenu propagandnu sliku događaja. U tim borbama poginulo je 18 pripadnika JNA, više je ranjeno i zarobljeno, a zarobljeni su bili izloženi fizičkom zlostavljanju i ponižavanju.

Narednog dana, 3. maja 1992. godine, uprkos sporazumu o povlačenju između JNA i muslimanske strane, postignutom uz prisustvo Alije Izetbegovića i predstavnika međunarodnih snaga, došlo je do novog napada.

U Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, prilikom pokušaja izlaska kolone JNA iz grada, došlo je do napada od strane jedinica muslimanskih oružanih snaga. Prema dostupnim podacima, ubijeno je devet pripadnika JNA, veliki broj lica je ranjen i zarobljen.

Postoje svjedočenja o tome da su pojedini vojnici lišeni života nakon zarobljavanja, pucanjem iz blizine u potiljak ili tijelo dok su se nalazili na zemlji u ležećem položaju, što predstavlja kršenje pravila međunarodnog humanitarnog prava. Bila je to veoma loša poruka koja je sve strane gurala u surovi građanski rat.

U Sarajevu je tokom rata pod muslimanskom kontrolom registrovan veliki broj logora i mjesta zatvaranja za Srbe. Nezavisna međunarodna komisija evidentirala je najmanje 211 takvih mjesta. Evidntirano je više pojedinačnih i masovnih grobnica od kojih se najpoznatija nalazi na lokalitetu Kazani. (vidjeti više: https://incomfis-sarajevo.org/)

Napad na JNA kolonu u Tuzli

Sličan razvoj događaja i zločin zabilježen je i u Tuzli. Kolona JNA iz kasarne „Husinska buna“, nakon višesatnih pregovora, te jednog nesupjelog izlaska, započela je 16. maja 1992. godine oko 19. časova izlazak iz grada u skladu sa postignutim dogovorom. Kolona je bila podijeljena u dva dijela: u prvom se nalazilo policijsko vozilo MUP-a Tuzla, iza njega transporter sa predstavnicima JNA i lokalnih civilnih vlasti, a potom oko trideset vojnih vozila. Drugi dio kolone, u kojem nije bilo predstavnika vlasti niti policijskih vozila, sastojao se uglavnom od neborbenih, sanitetskih i drugih transportnih sredstava. Kada je prvi dio kolone prošao raskrsnicu Brčanska malta, a drugi ulazio u to područje, uprkos postignutom dogovoru, otpočeo je oružani napad na kolonu.

Prema svjedočenjima preživjelih, napad je izveden sa unaprijed pripremljenih položaja u okolnim zgradama. Nekoliko sanitetskih vozila, iako jasno obilježenih, bilo je pogođeno. Veliki broj vojnika koji nisu bili u borbenom položaju, zaklonjenih samo ceardama, poginuo je ili je ranjen, dok je dio zarobljen. Lokalna televizija zabilježila je dio događaja i praktično ga prenosila uživo uz komentare iz studija.

Pripadnici JNA iz napadnute kolone su pokšuvali da se spasu, ali ih je veliki broj likvidiran, ranjen ili zarobljen. Nakon nekoliko sati i dalje su na malti bili kamioni koji su gorili, a sa njima i ostaci tijela ubijenih vojnika. To je kasnije dokazano i ekshumacijama, pošto su prethodno određena tijela ubijenih sklonjena i zakopana na tada nepoznatoj lokaciji.

Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, utvrđen je identitet 54 ubijena pripadnika JNA. Od njih 51 bio je rođen u Bosni i Hercegovini, a trojica izvan nje, što jasno pokazuje da JNA nije bila nikakva strana vojska. Starosna struktura poginulih pokazuje da je 16 bilo starosti od 19 do 22 godine, 18 između 23 i 30 godina, 16 između 31 i 40 godina, dok su četiri žrtve bile starije od 40 godina U ovom događaju ranjeno je 78 pripadnika JNA, a veći broj ih je zarobljen.

Događaji u Dobrovoljačkoj ulici i na Brčanskoj malti predstavljaju težak oblik kršenja Ženevskih konvencija i vojnih sporazuma o povlačenju, te su u kasnijim godinama bili predmet različitih posmatranja i interpretacija. Na očigled cijele javnosti, ovim napadima poslata je poruka svim Srbima, ali i svima drugima koji su od strane hrvatsko-muslimanskih koalicionih struktura smatrani neprijateljima koncepcije novog sistema nastalog na ratu i secesiji. Nažalost, bila je to poruka zločina.