U drugoj polovini 1992. godine, na prostoru Srednjeg Podrinja, muslimanske oružane formacije iz Srebrenice otpočele su široka i intenzivna ofanzivna dejstva usmjerena na srpska sela na ovom području. Kontinuirani napadi, razaranje infrastrukture i masovno stradanje srpskog civilnog stanovništva stvorili su izuzetno složene bezbjednosne uslove, u kojima je Vojska Republike Srpske bila primorana da pristupi dodatnoj organizaciji i jačanju odbrambenih kapaciteta. U tom kontekstu, Drinski korpus Vojske Republike Srpske, kao posljednji formirani korpus VRS, zvanično je uspostavljen 1. novembra 1992. godine.
Napad na sela Bjelovac, Sikirići i Loznica
Jedan od većih napada na ovom prostoru izvršen je 14. decembra 1992. godine, kada su muslimanske jedinice iz Srebrenice napale srpska sela Bjelovac, Sikirići i Loznica u opštini Bratunac. Tom prilikom ubijeno je najmanje 58 lica srpske nacionalnosti, dok je značajan broj civila, uglavnom žena i djece, odveden u zarobljeništvo.
Napad je pratila pljačka i sistematsko razaranje naselja, što je dovelo do potpunog uništenja srpskih sela u ovom području.
Napad na Kravicu
Na pravoslavni Božić, 7. januara 1993. godine, muslimanske jedinice iz Srebrenice izvele su obimne napade na srpska sela u opštini Bratunac, sa posebnim težištem na selo Kravicu i okolna naselja. Sela su popaljena, opljačkana i razrušena, u čemu je aktivno učestvovao i značajan broj muslimanskih civila iz Srebrenice. Srpsko stanovništvo je protjerano, a ubijeno je 49 srpskih civila i vojnika. Jedan broj mještana Kravice bio je zarobljen i odveden u Srebrenicu, gdje su preživjeli, brutalno psihofizički zlostavljani, a pojedini su i ubijeni.
Cilj ovih napada bilo je dalje napredovanje ka Bratuncu i pokušaj presjecanja teritorije Republike Srpske na dva dijela, kao i nanošenje gubitaka i širenje straha i panike među srpskim stanovništvom.

Napad na Skelane
Nakon zauzimanja Kravice, muslimanske oružane formacije iz Srebrenice nastavile su napade 16. januara 1993. godine u pravcu Skelana, gdje je srpsko civilno stanovništvo dovedeno u stanje potpunog okruženja i primorano na izvlačenje preko mosta na Drini, koji se nalazio pod stalnom snajperskom vatrom.
Tom prilikom ubijeno je najmanje 60 srpskih civila i vojnika. Najmlađe žrtve bili su petogodišnji Aleksandar Dimitrijević i njegov dvanaestogodišnji brat Radisav koji su stradali prilikom prelaska mosta u Bajinu Baštu.
Posljedice muslimanske ofanzive
Ovim napadima zaokružena je muslimanska enklava Srebrenica, potpuno etnički očišćena koja je u tom trenutku obuhvatala oko 900 kvadratnih kilometara teritorije na prostoru pet opština. Do tog perioda, na širem području Srednjeg Podrinja ubijeno je oko 2.000 srpskih civila i pripadnika odbrambenih formacija, nakon čega je Vojska Republike Srpske pokrenula kontraofanzivu i muslimanske snage potisnula na uže gradsko jezgro Srebrenice.
Kravica je oslobođenja 16. marta 1993. godine, kada prvi srpski vojnici ulaze u popaljeno i razoreno selo, bez žive duše, sa uništenim kućama i jasnim tragovima masovnog stradanja.

Izvori i literatura:
- Атласа злочина над Србима током Одбрамбено-отаџбинског рата, Том II, 1993, РЦИРЗ, Бања Лука 2023, 15-45, 71-105.