Napad na Kravicu i okolna naselja

januar 1993.

U drugoj polovini 1992. godine, na prostoru Srednjeg Podrinja, muslimanske oružane formacije iz Srebrenice otpočele su široka i intenzivna ofanzivna dejstva usmjerena na srpska sela na ovom području. Kontinuirani napadi, razaranje infrastrukture i masovno stradanje srpskog civilnog stanovništva stvorili su izuzetno složene bezbjednosne uslove, u kojima je Vojska Republike Srpske bila primorana da pristupi dodatnoj organizaciji i jačanju odbrambenih kapaciteta. U tom kontekstu, Drinski korpus Vojske Republike Srpske, kao posljednji formirani korpus VRS, zvanično je uspostavljen 1. novembra 1992. godine.

Napad na sela Bjelovac, Sikirići i Loznica

Jedan od većih napada na ovom prostoru izvršen je 14. decembra 1992. godine, kada su muslimanske jedinice iz Srebrenice napale srpska sela Bjelovac, Sikirići i Loznica u opštini Bratunac. Tom prilikom ubijeno je najmanje 58 lica srpske nacionalnosti, dok je značajan broj civila, uglavnom žena i djece, odveden u zarobljeništvo.

Napad je pratila pljačka i sistematsko razaranje naselja, što je dovelo do potpunog uništenja srpskih sela u ovom području.

Napad na Kravicu

Na pravoslavni Božić, 7. januara 1993. godine, muslimanske jedinice iz Srebrenice izvele su obimne napade na srpska sela u opštini Bratunac, sa posebnim težištem na selo Kravicu i okolna naselja. Sela su popaljena, opljačkana i razrušena, u čemu je aktivno učestvovao i značajan broj muslimanskih civila iz Srebrenice. Srpsko stanovništvo je protjerano, a ubijeno je 49 srpskih civila i vojnika. Jedan broj mještana Kravice bio je zarobljen i odveden u Srebrenicu, gdje su preživjeli, brutalno psihofizički zlostavljani, a pojedini su i ubijeni.

Cilj ovih napada bilo je dalje napredovanje ka Bratuncu i pokušaj presjecanja teritorije Republike Srpske na dva dijela, kao i nanošenje gubitaka i širenje straha i panike među srpskim stanovništvom.

Иван Ђукановић (1954–1993), убијен у нападу на Кравицу 07.01.1993. и Костадин Поповић (1947–1993), заробљен истог дана, а након суровог мучења у Сребреници подлегао ранама 06.02.1993. године.
Ivan Đukanović (1954–1993), ubijen u napadu na Kravicu 07.01.1993. i Kostadin Popović (1947–1993), zarobljen istog dana, a nakon surovog mučenja u Srebrenici podlegao ranama 06.02.1993. godine.

Napad na Skelane

Nakon zauzimanja Kravice, muslimanske oružane formacije iz Srebrenice nastavile su napade 16. januara 1993. godine u pravcu Skelana, gdje je srpsko civilno stanovništvo dovedeno u stanje potpunog okruženja i primorano na izvlačenje preko mosta na Drini, koji se nalazio pod stalnom snajperskom vatrom.

Tom prilikom ubijeno je najmanje 60 srpskih civila i vojnika. Najmlađe žrtve bili su petogodišnji Aleksandar Dimitrijević i njegov dvanaestogodišnji brat Radisav koji su stradali prilikom prelaska mosta u Bajinu Baštu.

Posljedice muslimanske ofanzive

Ovim napadima zaokružena je muslimanska enklava Srebrenica, potpuno etnički očišćena koja je u tom trenutku obuhvatala oko 900 kvadratnih kilometara teritorije na prostoru pet opština. Do tog perioda, na širem području Srednjeg Podrinja ubijeno je oko 2.000 srpskih civila i pripadnika odbrambenih formacija, nakon čega je Vojska Republike Srpske pokrenula kontraofanzivu i muslimanske snage potisnula na uže gradsko jezgro Srebrenice.

Kravica je oslobođenja 16. marta 1993. godine, kada prvi srpski vojnici ulaze u popaljeno i razoreno selo, bez žive duše, sa uništenim kućama i jasnim tragovima masovnog stradanja.

Територија коју је обухватала муслиманска енклава Сребреница у јануару 1993. године.
Teritorija koju je obuhvatala muslimanska enklava Srebrenica u januaru 1993. godine.

Izvori i literatura:

  • Атласа злочина над Србима током Одбрамбено-отаџбинског рата, Том II, 1993, РЦИРЗ, Бања Лука 2023, 15-45, 71-105.