Nada Ljubić (rođ. Đurđević)
06.03.1954 - 05.09.2024
Nada Ljubić, rođena u Loznici, a preminula u Beogradu, bila je novinarka, istraživač i jedna od ključnih ličnosti u dokumentovanju istine o logoru Jasenovac. Svojim radom ostavila je neizbrisiv pečat u očuvanju istorijskog pamćenja.
Obrazovanje i profesionalni put
Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, gdje je stekla zvanje magistra političkih nauka. Ovaj akademski temelj dao joj je dubinu, preciznost i analitičku snagu kojima je obilježila čitavu svoju karijeru.
Kao novinarka, radila je u brojnim srpskim listovima, časopisima i radio stanicama. U svakom mediju bila je prepoznata po profesionalnoj etici, temeljnosti i nenametljivoj, ali snažnoj posvećenosti istini.
Pored rada u novinarstvu i istraživanju, Nada je bila prevodilac mnogih knjiga. Kroz svoje prevode prenosila je važne tekstove i znanje široj javnosti, doprinoseći pristupačnosti historiografske literature i edukaciji.
Doprinos kulturi sjećanja
Nada Ljubić bila je:
- osnivač i direktorka Udruženja Memorijalni Centar Jasenovac u Beogradu,
- dugogodišnja direktorka Jasenovac Research Institute (JRI) u Njujorku.
Kroz ove institucije vodila je jednu od najvažnijih misija na prostoru bivše Jugoslavije i šire: sistematsko prikupljanje i očuvanje svjedočanstava preživjelih Jasenovca.
Svojim neumornim radom zabilježila je najveći broj intervjua sa preživjelima Jasenovca od svih novinara i istraživača. Ovi razgovori, vođeni s izuzetnim taktom, empatijom i profesionalizmom, danas predstavljaju ključne primarne istorijske izvore i spadaju među najvrednije dokumente o stradanju u NDH.
Ono što je sačuvala nije samo činjenica — već ljudsko iskustvo, glas i dostojanstvo onih koji su preživjeli.
Njen doprinos nije bio ograničen samo na prikupljanje svjedočanstava: organizovala je edukativne događaje, javne komemoracije i susrete preživjelih – sve u duhu istine, odgovornosti i sjećanja.
Ličnost koju su voljeli i poštovali
Pored izuzetne profesionalke, Nada je bila i posvećena majka i baka. Sinovi i unučad pamte je po dobroti, mudrosti, skromnosti i unutrašnjoj snazi. Kao u poslu, tako i u životu – bila je stabilna, topla i pouzdana.