Memorijalni centar Republike Srpske zami\u0161ljen je kao trajna institucija koja sistematski prikuplja, \u010duva, nau\u010dno obra\u0111uje i globalno prezentuje audio-vizuelna svjedo\u010danstva o stradanju srpskog naroda. To je svojevrsni \u017eivi muzej dokumentovanja, istra\u017eivanja i edukacije. Na\u0161 cilj je da stvorimo najobuhvatniju audio-vizuelnu arhivu svjedo\u010danstava o stradanju srpskog naroda, svjedo\u010denja porodica, medicinsku i forenzi\u010dku gra\u0111u, vojnu, politi\u010dku i istorijsku dokumentaciju.<\/p>\n
Poru\u010dio je to u intervjuu za \u201eGlas Srpske\u201c direktor Memorijalnog centra Republike Srpske Denis Boji\u0107.<\/p>\n
\u2013 O\u010dekujemo da institucija u punoj funkciji da svoj doprinos u narednih nekoliko godina, ali da proces izgradnje memorijalne kulture po\u010dinje ve\u0107 sada. Dugoro\u010dni cilj je izgradnja multimedijalnog muzeja posve\u0107enog stvaranju Republike Srpske \u2013 rekao je Boji\u0107.<\/p>\n
GLAS: Kolika je njegova te\u017eina danas, znaju\u0107i koliko je \u017eivota utkano u temelje Republike Srpske?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Te\u017eina Memorijalnog centra mjeri se brojem izgubljenih \u017eivota, ali i moralnom obavezom prema onima koji su dali sve \u0161to su imali, svoje najmilije, svoje tijelo, svoje godine. Republika Srpska je nastala uz ogromne \u017ertve i zato kultura pam\u0107enja nije pitanje politike nego elementarne nacionalne du\u017enosti i pravde. Memorijalni centar Republike Srpske je na\u010din da rehumanizujemo \u017ertvu, da ona ne ostane samo broj u statistici, ve\u0107 da poka\u017eemo da je svaka od njih imala ime, lice i svoju pri\u010du. To je bio ne\u010diji sin, otac, brat, majka ili k\u0107erka, \u010dovjek sa uspomenama, nadama i \u017eivotom koji je prekinut. Rehumanizacijom vra\u0107amo dostojanstvo svakoj pojedina\u010dnoj \u017ertvi i \u010duvamo nacionalnu istoriju koju ostavljamo na\u0161oj djeci.<\/p>\n GLAS: Da li smo ovakvu instituciju mogli imati ranije i za\u0161to se ba\u0161 sada otvara ovo poglavlje?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Moglo je i ranije. Ali sad imamo institucionalnu zrelost, stru\u010dne resurse i politi\u010dku volju da se ovaj posao izvede sistematski i odgovorno. Protok vremena, me\u0111utim, nosi ozbiljan rizik zaborava: svjedoci odlaze, dokumenti blijede, usmena kazivanja nestaju zajedno sa generacijom koja je nosila najve\u0107i teret Odbrambeno-otad\u017ebinskog rata. Danas smo u stvarnoj trci sa vremenom, nastojimo da u \u0161to kra\u0107em roku obavimo \u0161to vi\u0161e posla, da zabilje\u017eimo \u0161to vi\u0161e svjedo\u010danstava, dokumenata i pri\u010da. Na\u0161 cilj je da svako svjedo\u010danstvo bude pa\u017eljivo, stru\u010dno i dostojanstveno zabilje\u017eeno. U trenutku kada smo shvatili da je ovo posljednji \u010das da spasimo \u017eivu rije\u010d i sa\u010duvamo iskustva onih koji su stvorili Republiku Srpsku, postalo je jasno da vi\u0161e nema prostora za odlaganje.<\/p>\n GLAS: Koliko danas zapravo znamo o onome \u0161to se de\u0161avalo devedesetih i decenijama ranije?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Decenijama smo bili vi\u0161e predmet tu\u0111ih tuma\u010denja nego subjekti sopstvene istorije. Memorijalni centar Republike Srpske je, pored ostalih institucija Republike Srpske, na\u010din da se to promijeni, da sami govorimo o svom stradanju, na osnovu \u010dinjenica, dokumenata i svjedo\u010danstava. Kada prikupite stotine i hiljade svjedo\u010danstava \u010dlanova porodica poginulih i nestalih civila i vojnika, kao i svih onih \u010dije \u017eivotne sudbine svjedo\u010de o razmjerama srpskog stradanja, dobijate dublji, sveobuhvatniji i vjerodostojniji uvid u istorijske okolnosti koje su oblikovale stvaranje Republike Srpske.<\/p>\n GLAS: Nema ni\u0161ta te\u017eeg od pri\u010danja li\u010dne tragedije. Koliko je to va\u017eno za kulturu pam\u0107enja?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: To je temelj kulture pam\u0107enja. Nema istorije bez ljudi. Kada majka ispri\u010da kako je izgubila sina, to nije politi\u010dki akt, to je istina koja razoru\u017eava i najhladnijeg slu\u0161aoca ma koje nacionalnosti bio. Njihova hrabrost da podijele bol omogu\u0107ava nama da se kao dru\u0161tvo izgradimo nacionalno zrelijim i humanijim. Svako ispri\u010dano svjedo\u010danstvo je \u010din pobjede nad zaboravom.<\/p>\n GLAS: Koliko pogled, rije\u010d i suza opominju?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Opominju vi\u0161e nego bilo koji dokument. \u017diva rije\u010d postaje moralni orijentir. U svakom pogledu u svjedo\u010danstvima pre\u017eivjelih ima vi\u0161e istine nego u hiljadama stranica presuda i analiza. Kada \u010dujete \u010dovjeka koji je izgubio sve, a ipak govori dostojanstveno, koji govori o cijeni koja je pla\u0107ena za na\u0161u mogu\u0107nost da \u017eivimo u slobodi, shvatite koliko je va\u017eno njegovati kulturu pam\u0107enja.<\/p>\n GLAS: Da li imamo previ\u0161e neispri\u010danih pri\u010da i mo\u017ee li Memorijalni centar to promijeniti?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Imamo vi\u0161e neispri\u010danih pri\u010da nego ispri\u010danih. To je na\u0161 najve\u0107i dug prema stradalima. Srpski narod je u ratovima devedesetih godina izgubio vi\u0161e od 50.000 ljudi, poginulih i nestalih civila i vojnika. Iza svakog od tih brojeva stoji jedan \u017eivot, jedno lice, jedna porodi\u010dna istorija. Me\u0111utim, ogroman broj li\u010dnih pri\u010da, bilo herojskih, bilo tragi\u010dnih, bilo tihih i svakodnevnih, ostao je nezabilje\u017een. Te sudbine su decenijama bile potisnute na margine javnog pam\u0107enja, a samim tim i nedostupne generacijama koje dolaze. Po prvi put u na\u0161oj istoriji imamo priliku da se tim ljudima odu\u017eimo na najdostojanstveniji mogu\u0107i na\u010din, tako \u0161to \u0107emo zabilje\u017eiti njihove pri\u010de, rehumanizovati svaku \u017ertvu, vratiti ime, lik i smisao \u010dovjeku koji je nekada postojao, volio, radio, sanjao i stradao. U ranijim periodima na\u0161e istorije to nije bilo mogu\u0107e uraditi, nedostajale su institucije, organizovanost, tehnologija, ponekad i politi\u010dka volja, a ponekad i svijest o tome koliko je va\u017eno o\u010duvati \u017eivu rije\u010d. Danas, uz razvoj tehnologije, modernih digitalnih arhiva, audio-vizuelnih tehnika snimanja i mogu\u0107nost da se veliki korpus gra\u0111e sistematski obradi, kona\u010dno imamo i sredstva i motiv da ovaj posao uradimo kako treba. Sada imamo instituciju, Memorijalni centar Republike Srpske, koja stoji iza tog procesa, stru\u010dne saradnike koji mogu metodolo\u0161ki voditi prikupljanje svjedo\u010danstava i \u0161to je najva\u017enije, imamo jasno definisanu svijest da se ovakva prilika vi\u0161e nikada ne\u0107e ponoviti. Napominjem, vrijeme nije na\u0161 saveznik, u trci smo s njim. Svaka godina koja pro\u0111e zna\u010di manje \u017eivih svjedoka, manje mogu\u0107nosti da se \u010duje autenti\u010dan glas onih koji su stvarali Republiku Srpsku.<\/p>\n GLAS: Mo\u017ee li, pri\u010daju\u0107i svoju stranu pri\u010de, Srpska da skine etikete koje su joj stavljene?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Mo\u017ee, ali samo ako govorimo istinom i dokumentima. Svjedo\u010denja onih koji su pre\u017eivjeli stradanje i onih koji su nekoga izgubili u ratu najja\u010di su dokazi. Mi ne \u017eelimo tu\u0111e etikete, nego pravo na istorijsku istinu. Kada va\u0161 glas postane institucionalizovan, vi\u0161e niko ne mo\u017ee pri\u010dati o vama bez vas.<\/p>\n GLAS: Poslije premijere \u201eSvjedoka\u201c rekli ste da ste ponosni \u0161to ste pripadnik srpskog naroda i da film predstavlja testament. Da li je to i su\u0161tina Centra?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Da. \u201eSvjedok\u201c je bio poku\u0161aj da se o\u010duva \u017eivo svjedo\u010danstvo \u010dovjeka koji je \u010ditav \u017eivot proveo u odbrani istine o srpskom stradanju, te da se kroz njegov rad, rad doktora Stankovi\u0107a, da mogu\u0107nost svima koji su svoje najmilije prepoznavali iznad masovnih grobnica da ostave svoj glas i sje\u0107anje. Upravo ta ideja da ostavimo trajan zapis su\u0161tina je i Memorijalnog centra. Kada ka\u017eem da sam ponosan, mislim na \u010dast da stojim uz svoj narod i \u010destite ljude koji su branili goli \u017eivot i srpski narod u cjelini.<\/p>\n GLAS: \u0160ta je iz filma \u201eDjeca\u201c na Vas ostavilo najja\u010di pe\u010dat?<\/strong><\/p>\n BOJI\u0106<\/strong>: Susret sa roditeljima koji su izgubili troje djece, a ipak su nas do\u010dekali uspravni. To je ne\u0161to \u0161to \u010dovjeka promijeni zauvijek. Ta ti\u0161ina izme\u0111u dva uzdaha, pogled koji govori vi\u0161e od rije\u010di, spremnost da se podijeli najve\u0107i bol, to je ne\u0161to \u0161to nosim kao li\u010dnu i profesionalnu obavezu. Da njihova pri\u010da ne bude zaboravljena. I nije.<\/p>\n GLAS: \u0160ta biste poru\u010dili gra\u0111anima Republike Srpske, posebno onima koji su izgubili najmilije?<\/strong><\/p>\nJednostavna poruka<\/h3>\n