Sino\u0107 je u \u010cikagu odr\u017eana ameri\u010dka premijera filma \u201eSvjedok\u201c reditelja Denisa Boji\u0107a, potresnog svjedo\u010danstva o stradanjima srpskog naroda u gra\u0111anskim ratovima na prostorima Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.<\/p>\n
Dokumentarac, koji obiluje potresnim scenama i ispovijestima, snimljen je u produkciji Radio-televizije Republike Srpske, a njegovo prikazivanje u SAD omogu\u0107ili su Ministarstvo kulture i Ministarstvo za evropske integracije Republike Srpske, te Kancelarija RS u Va\u0161ingtonu. Premijeri su, pored autora filma, prisustvovali generalni konzuli Bosne i Hercegovine i Srbije, Tanja Teli\u0107 i Marko Nikoli\u0107, te \u0161ef Kancelarije RS u ameri\u010dkoj prestonici, gospo\u0111a Drina Raji\u0107.<\/p>\n
Trosatna epopeja, \u010dija je priprema i snimanje trajalo cijelu deceniju, ujedno je i posveta dr Zoranu Stankovi\u0107u, patologu i biv\u0161em ministru odbrane i zdravlja Republike Srbije, \u010dovjeku koji je 1990-ih godina sa svojim timom uradio vi\u0161e od 8.000 obdukcija na prostorima Balkana, po\u010dev od rata u Sloveniji, a zaklju\u010dno sa NATO bombardovanjem Srbije.<\/p>\n
Film je podijeljen u nekoliko tematskih cjelina, koje nose imena srpskih strati\u0161ta (Mrkonji\u0107 Grad, \u0160ekovi\u0107i, Gospi\u0107, Bosanski Brod, Zvornik, Glo\u0111ansko brdo, Jela\u010di\u0107i, Kravica, Skelani\u2026), a kamera prvo prati doktora Stankovi\u0107a, koji na li\u010dnu inicijativu po\u010dinje da prati krvave tragove zlo\u010dina, poku\u0161avaju\u0107i da u \u010desto nemogu\u0107im okolnostima identifikuje stradale, usput otkrivaju\u0107i svu bestijalnost i surovost zlo\u010dinaca, da bi kasnije njegova dokumentacija poslu\u017eila kao dokazni materijal pred Ha\u0161kim tribunalom.<\/p>\n
Paralelno sa arhivskim snimcima i dokumentacijom, autori filma nas upoznaju sa li\u010dnim i porodi\u010dnim tragedijama, pred kameru izvode\u0107i svjedoke i porodice \u017ertava, koje se trideset i vi\u0161e godina kasnije prisje\u0107aju onoga \u0161to su do\u017eivjeli i pre\u017eivjeli, sa osvrtom na posljedice i traume koje su ratni doga\u0111aji izazvali u njihovim \u017eivotima.<\/p>\n
\u201eSvjedok\u201c je svjedo\u010danstvo koje popunjava rupe u kolektivnom pam\u0107enju, ali ujedno i otvara vrata budu\u0107eg su\u017eivota na prostorima biv\u0161e Jugoslavije, koji ima perspektivu samo ako istina o ratovima 1990-ih bude puna i kompletna, i ako se sa njom suo\u010de svi u\u010desnici i svi narodi koji su u njima u\u010destvovali.<\/p>\n
Humana poruka filma proizilazi i iz li\u010dne i profesionalne pri\u010de doktora Zorana Stankovi\u0107a, koji na stradalnike nije gledao kroz prizmu njihove nacionalne i vjerske pripadnosti, ve\u0107 isklju\u010divo kao \u010dovjek i ljekar.<\/p>\n
Otud je i posljednji segment \u201eSvjedoka\u201c, u kome porodice \u017ertava koje je identifikovao Zoran Stankovi\u0107 dolaze u beogradsku Aleju velikana, gdje mu posthumno odaju po\u010dast, ostavljaju\u0107i po jednu ru\u017eu na njegovom odru, svakako najbolji epilog koji je mogla da dobije ova te\u0161ka, ali okrepljuju\u0107a, humanisti\u010dka filmska pri\u010da.<\/p>\n
Publika, u kojoj je bilo i mnogo onih \u010dije su porodice stradale u sukobima 1990-ih, sa suzama i aplauzima ispratila je kraj ovog ostvarenja, kao i obra\u0107anje reditelja Denisa Boji\u0107a.<\/p>\n
U izjavi koju je ekskluzivno za Serbian Times dao odmah nakon premijere, Boji\u0107 isti\u010de da mu je motiv da snimi ovaj film bio da sa\u010duva i predstavi istinu o stradanju Srba, koja je proteklih decenija \u010desto bila sakrivena i zaglu\u0161ena propagandom.<\/p>\n
\u2013 Potrudili smo se da u ovom filmu prika\u017eemo i \u010dinjenice i emocije, jer \u010dinjenice bez emocija \u010desto ne nailaze na zna\u010dajniji odjek. S druge strane, same emocije bez \u010dinjenica nemaju dovoljnu te\u017einu. \u010cinjenice nam je ostavio doktor Stankovi\u0107, emocije smo dobili iz potresnih svjedo\u010denja. Nadam se da \u0107e ta sinteza omogu\u0107iti da ovaj film nad\u017eivi nas i ostane za vijek, a sude\u0107i po reakcijama ljudi, \u010dini mi se da smo uradili dobru stvar. Nije bilo lako dovesti sve ove ljude pred kamere, ali nam je osje\u0107aj da radimo ne\u0161to za srpski narod i njegovu istoriju dao snage da istrajemo. I moram da dodam da je moj dodatni motiv bila \u017eelja da ispri\u010dam pri\u010du o doktoru Zoranu Stankovi\u0107u, koji je, na \u017ealost, preminuo nekoliko dana prije po\u010detka snimanja filma.<\/p>\n
Na\u0161 sagovornik isti\u010de da je smrt dr Stankovi\u0107a ovaj film odvela u neo\u010dekivanom pravcu.<\/p>\n
\u2013 Prvobitna ideja je bila da sa doktorom Stankovi\u0107em zajedno pro\u0111emo kroz sva pomenuta strati\u0161ta i masovne grobnice, a onda smo morali da sve mijenjamo u hodu i rukovodimo se onim \u0161to nam je ostavio, da bismo prona\u0161li u\u010desnike doga\u0111aja koji bi svjedo\u010dili umjesto njega. I da ih na kraju sve dovedemo na njegov odar, da mu odaju po\u010dast koju je zaslu\u017eio kao jedna od najzna\u010dajnijih li\u010dnosti novije srpske istorije.<\/p>\n
Srpsko stradanje je ostalo u sjenci stradanja drugih naroda u proteklim ratovima, \u0161to Boji\u0107 smatra uskra\u0107ivanjem ljudskih prava jednog cijelog naroda:<\/p>\n
\u2013 Nama je uskra\u0107eno pravo na istinu, na istoriju, uskra\u0107eno nam je pravo da budemo legitimne \u017ertve, uskra\u0107eno nam je pravo da predstavimo na\u0161u pri\u010du na globalnom nivou. I ba\u0161 zbog svih tih negiranja, pritisaka i okolnosti u me\u0111unarodnoj javnosti, nekako smo i mi kao narod po\u010deli da mislimo da se to podrazumijeva i da to vi\u0161e nikog ne zanima, te da treba gledati naprijed i ne osvrtati se. Ja smatram da je, da bismo planirali budu\u0107nost, neophodno da stojimo na \u010dvrstom temelju, a to je na\u0161a pro\u0161lost \u2014 to su ova stradanja za koja svijet u najve\u0107oj mjeri nije \u010duo.<\/p>\n
Zato se i nalazimo ovdje, me\u0111u na\u0161om dijasporom, me\u0111u kojom je i ve\u010deras najve\u0107i broj onih koji su izbjegli u Ameriku upravo zbog onoga \u0161to im se de\u0161avalo u ratu \u2014 gdje su mu\u010deni, ubijani, otjerani. Rat je sastavni dio na\u0161ih \u017eivota i njegov zaborav nas ne\u0107e odvesti nigdje, izme\u0111u ostalog i zato \u0161to sve na\u0161e kom\u0161ije na Balkanu i dalje insistiraju na svom statusu \u017ertve. Mi ne smijemo \u0107utati ve\u0107 moramo insistirati na reciprocitetu i priznavanju na\u0161ih \u017ertava \u2014 i me\u0111u tim kom\u0161ijama, ali i na internacionalnom nivou, u \u0161to vi\u0161e zemalja koje odlu\u010duju o svjetskim tokovima. Ne tra\u017eimo ni\u0161ta \u0161to nije na\u0161e i za \u0161ta nemamo dokaze.<\/p>\n
On smatra da, iako je pro\u0161lo 30 godina od zavr\u0161etka rata, nije kasno da se istina plasira i dobije priznanje.<\/p>\n
\u2013 Nikad nije kasno, samo je potreban veliki i naporan rad \u010diji rezultati ne\u0107e do\u0107i odmah. Neki narodi, poput Jermena, uspjeli su da sto godina kasnije dobiju priznanje zlo\u010dina po\u010dinjenih nad njima u Turskoj, usvojenim deklaracijama u vi\u0161e evropskih i svjetskih parlamenata.<\/p>\n
Poslije ovog filma, moj tim i ja smo nastavili sa radom na platformi o stradanjima srpskog naroda na svim prostorima biv\u0161e SFRJ, na kojoj \u0107e svi zainteresovani mo\u0107i da na\u0111u sve informacije, dokaze, svjedo\u010danstva i izjave na srpskom i engleskom jeziku. Smatramo da bi to mogao da bude veliki doprinos tome da se srpske \u017ertve priznaju i van Srbije. Naravno, da bi se to desilo, na tome treba svi da radimo i pomognemo da istina dopre do \u0161to ve\u0107eg broja ljudi. Ne treba da zaboravimo i na\u0161u djecu, sljede\u0107u generaciju, kojoj treba da prenesemo sva saznanja o na\u0161oj tragediji i tragedijama.<\/p>\n
Generalni konzul Bosne i Hercegovine Tanja Teli\u0107 kraj filma je do\u010dekala sa jakim emocijama i u suzama.<\/p>\n
\u2013 Mislim da smo svi ve\u010deras pod nabojem, a poslije ovih te\u0161kih scena moja prva emocija je osje\u0107aj nepravde, jer ovaj film govori o zlo\u010dinima nad srpskim narodom koji su svjetskoj javnosti apsolutno nepoznati. Scene iz Ha\u0161kog tribunala koje otkrivaju da dokazi o tim stradanjima nikada nisu ozbiljno shva\u0107eni i analizirani samo poja\u010davaju taj utisak.
Sve \u010destitke reditelju, ekipi filma i Vladi Republike Srpske koja je stala iza ovog projekta. Nadam se i smatram da je va\u017eno da film i ova potresna svjedo\u010danstva vidi \u0161to vi\u0161e na\u0161ih ljudi, ali i pripadnika drugih naroda \u0161irom svijeta.<\/p>\n
I pored te\u0161kih scena i potresnih svjedo\u010denja, ona smatra da film nosi humanisti\u010dku dimenziju.<\/p>\n
\u2013 Te\u0161ko je oprostiti i zaboraviti neke od ovih surovih zlo\u010dina, pogotovo iz perspektive \u010dlanova porodica, ali pravoslavna vjera nas u\u010di da svoju djecu ne motivi\u0161emo zlom, ve\u0107 poukom da uvijek razlikuju ljude od monstruma i sa ovima prvima uspostavljaju dobre odnose, kom god narodu pripadali. To je ono \u0161to je, po mom mi\u0161ljenju, i poruka ovog filma, koji \u0161iroko otvara vrata za su\u017eivot na balkanskim prostorima, ali uz prihvatanje zlo\u010dina i \u017ertava svih strana u sukobu koji je iza nas.<\/p>\n
Konzul Teli\u0107 se osvrnula i na \u010dinjenicu da je veliki broj posjetilaca premijere izbjegao upravo sa prostora na kojima su se de\u0161avala u filmu opisana stradanja.<\/p>\n
\u2013 Upravo sam razgovarala sa \u010dovjekom iz okoline Bratunca, \u010dijih je 11 \u010dlanova porodice stradalo tokom rata, i to je bilo vrlo potresno \u2014 te\u0161ko je bilo zadr\u017eati suze. Mislim da je veoma va\u017eno da \u0161to vi\u0161e na\u0161ih ljudi iz dijaspore pogleda ovaj dokumentarac, da se uvjere da istina nije zaboravljena i da nikad nije kasno da se ona javno prika\u017ee. Koliko god je te\u0161ko gledati ove scene, toliko je i va\u017eno da se one ne zaborave, naro\u010dito zbog na\u0161e djece i budu\u0107nosti.<\/p>\n
O tome govore i posljednje rije\u010di gospodina Stankovi\u0107a, u kojima on isti\u010de va\u017enost kulture sje\u0107anja koja je kod nas \u010desto u drugom planu, kao i nedostatak jasno izgra\u0111enih nacionalnih ciljeva, koje neki drugi, za razliku od nas, imaju, a koji su veoma va\u017eni za identitet i perspektivu jednog naroda. Zato nam je potrebno jo\u0161 vi\u0161e filmova kakav je ovaj koji smo ve\u010deras vidjeli.<\/p>\n
O zna\u010daju kulture sje\u0107anja govorio je i konzul Republike Srbije u \u010cikagu, Marko Nikoli\u0107:<\/p>\n
\u2013 To je uzrok na\u0161eg stradanja i na\u0161eg krsta. Danas je Krstovdan i u tom kontekstu je dobar dan za prikazivanje ovakvog filma. Odaziv, na \u017ealost, nije veliki, \u0161to tako\u0111e mo\u017eemo pripisati nedostatku kulture sje\u0107anja i na\u0161oj svijesti o stradanjima na\u0161eg naroda, koja se kontinuirano ponavljaju kroz istoriju kao posljedica na\u0161eg brzog zaborava i odsustva izgradnje zajednice na nekim temeljnim vrijednostima. Nadam se da je ovo jedno dobro podsje\u0107anje i opomena da, bez obzira na sve razlike, postoje stvari oko kojih moramo svi da se okupimo \u2013 rekao je Nikoli\u0107, pa dodao:<\/p>\n
\u2013 Jedino istina mo\u017ee biti temelj pomirenja, tako da smo svi du\u017eni i pozvani da je svjedo\u010dimo u jednoj dijalo\u0161koj atmosferi, ali ona ne smije da se zapostavi i relativizuje. U tom smislu, smatram da je svaka promocija istine pomiriteljska. Niko nema monopol na nju, ali bi trebao da predo\u010di i dokaze za nju.<\/p>\n