Glavni zadatak Memorijalnog centra Republike Srpske jeste da istinu o stradanju srpskog naroda sa\u010duva trajno, sistematski i prije svega savremeno. Osnova na\u0161eg rada su audiovizuelna svjedo\u010danstva, neposredni zapisi onih koji su pre\u017eivjeli zlo\u010dine, izgubili svoje najmilije ili bili svjedoci stradanja. To je novi korak u srpskoj kulturi pam\u0107enja, ne kao zamjena za istoriju i nauku, nego kao njihova dopuna i o\u017eivljavanje. Istori\u010dari, knjige i dokumenti ostaju stub, ali sada dobijaju novu dimenziju, glas, lice, emociju i ljudsku autenti\u010dnost, sabranu u najve\u0107oj bazi snimljenih svjedo\u010danstava o stradanju Srba ikada, ka\u017ee za \u201eNovosti\u201c Denis Boji\u0107, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske.<\/p>\n
Memorijalni centar aktivno radi od aprila ove godine. U tom periodu uspostavili smo mre\u017eu studijskih centara \u0161irom Republike Srpske te formirali digitalnu arhivu i metodologiju po kojoj svako svjedo\u010denje postaje trajni dokument istine. Na\u0161 cilj je jasan: da se istina vi\u0161e nikada ne mo\u017ee pre\u0107utati, iskriviti ili falsifikovati. Audiovizuelna svjedo\u010danstva su budu\u0107nost srpske kulture pam\u0107enja i sje\u0107anja. Ona ne isklju\u010duju ono \u0161to je stvoreno prije njih, ve\u0107 ga uzdi\u017eu na novi nivo, daju\u0107i svakom izgubljenom \u017eivotu, umjesto statisti\u010dkog broja, ljudsko lice \u2014 i to kroz jedinog koji nosi autoritet istine o \u017ertvi, kroz sje\u0107anje pre\u017eivjelog \u010dlana porodice ili kroz osobu koja svjedo\u010di o sopstvenom stradanju, isti\u010de Boji\u0107.<\/p>\n
On ka\u017ee da Memorijalni centar Republike Srpske nije samo institucija, ve\u0107 sistem u nastajanju koji \u0161titi pravo naroda da sa\u010duva sebe kroz istinu.<\/p>\n
\u2013 Na\u0161 cilj je da svaka budu\u0107a generacija ima pristup dokazima, glasovima i licima onih koji su pre\u017eivjeli, da zaborav nikada vi\u0161e ne bude mogu\u0107. Ovaj posao nije samo na\u0161 dug prema pro\u0161losti, ve\u0107 klju\u010d za na\u0161u djecu, ma gdje da \u017eive u svijetu. Da kroz ispovijesti i sje\u0107anja, kroz snimljene glasove i lica, razumiju \u0161ta nam se dogodilo \u2014 ne kroz tu\u0111e interpretacije, nego kroz rije\u010di onih koji su bili svjedoci. To je na\u010din da na\u0161a djeca, ro\u0111ena u dijaspori, u drugim jezicima i kulturama, ne izgube vezu sa istinom svoga naroda. Predsjednik Republike Srpske i Vlada Republike Srpske prepoznali su zna\u010daj ove misije i uticaj savremenih tehnologija u oblasti kulture pam\u0107enja. To je danas strate\u0161ki cilj Republike Srpske \u2014 da pam\u0107enje postane institucionalno, savremeno i dostupno svakom \u010dovjeku, gdje god da \u017eivi. Jer kultura sje\u0107anja i pam\u0107enja vi\u0161e nije samo moralna obaveza, ve\u0107 nacionalni prioritet \u2013 pojasnio je Boji\u0107.<\/p>\n
Prema njegovim rije\u010dima, do sada su, u saradnji sa srodnim organizacijama iz Republike Srpske i Srbije, snimili i prikupili blizu hiljadu svjedo\u010denja \u010dlanova porodica poginulih i nestalih civila i vojnika, te svih onih koji svojom sudbinom svjedo\u010de o stradanju na\u0161eg naroda. Tu se nalaze i svjedo\u010danstva stradalih Srba sa Kosova i Metohije, iz Hrvatske, kao i svjedo\u010danstva iz Drugog svjetskog rata te legati koji su nam ustupljeni.<\/p>\n
\u2013 Svako svjedo\u010denje je snimljeno u audiovizuelnom formatu, \u010dovjek pred kamerom govori svojim rije\u010dima o onome \u0161to se dogodilo. To je snaga ovog projekta \u2014 svjedo\u010denje vi\u0161e nije tekst koji se tuma\u010di, ve\u0107 ljudski glas koji se pamti. Zato je svaki snimak istovremeno i dokaz i svjedo\u010danstvo, i istorijski dokument i moralna poruka. Na\u0161 narod je vijekovima \u010duvao pam\u0107enje kroz knjige, dokumente i usmeno predanje. Mi to naslje\u0111e nastavljamo, ali sada kroz tehnologiju koja omogu\u0107ava da rije\u010d, glas i pogled ostanu zauvijek. To je prvi put da srpski narod stvara arhivu koja ima mo\u0107 globalno dostupne emocije i istine u isto vrijeme \u2013 istakao je Boji\u0107.<\/p>\n
Sva svjedo\u010danstva se \u010duvaju u centralnom digitalnom arhivu Memorijalnog centra Republike Srpske. To je tehnolo\u0161ki i arhivski sistem koji objedinjuje video-svjedo\u010danstva, dokumenta, forenzi\u010dke nalaze, fotografije i nau\u010dne izvore.<\/p>\n
\u2013 Na taj na\u010din stvaramo nacionalnu bazu pam\u0107enja, dostupnu istra\u017eiva\u010dima, studentima, institucijama, svim ljudima i svim budu\u0107im generacijama. Audiovizuelna svjedo\u010danstva su posebno va\u017ena jer povezuju sve elemente: \u010dinjenicu, emociju, dokaz i \u010dovjeka. Kada gledate lice svjedoka i \u010dujete njegov glas, razumijete istoriju na nivou koji nijedna knjiga ne mo\u017ee sama da postigne. Knjige i nau\u010dni radovi ostaju temelj \u2013 oni daju okvir, a mi dodajemo dimenziju \u017eivota. Zajedno \u010dine cjelinu koja se ne mo\u017ee osporiti \u2013 navodi Boji\u0107.<\/p>\n
Isti\u010de da po\u010detkom sljede\u0107e godine planiraju i javno dostupnu digitalnu platformu kroz koju \u0107e svako mo\u0107i da pristupi snimljenim svjedo\u010denjima i dokumentima, te u \u0161irem strate\u0161kom cilju izgradnju multimedijalnog muzeja posve\u0107enog stvaranju Republike Srpske.<\/p>\n
Kod prikupljanja ispovijesti stradalih Srba, kako ka\u017ee Boji\u0107, najvi\u0161e poga\u0111a trenutak u kojem \u010dovjek, prvi put poslije decenija \u0107utanja, izgovori ono \u0161to ga ti\u0161ti.<\/p>\n
\u2013 To nije samo razgovor, to je \u010din osloba\u0111anja. Kada svjedok govori pred kamerom, njegov glas i pogled postaju istorijski dokument. Posebno ostaje upe\u010datljivo \u0161to ljudi ne tra\u017ee osvetu. Oni tra\u017ee da njihova istina ne nestane. U tom trenutku osje\u0107ate da svako svjedo\u010denje nije samo li\u010dna ispovijest, ve\u0107 \u010din odgovornosti prema cijelom narodu i da smo svi zajedno dio nacionalne misije i stvaraoci jednog novog istorijskog procesa \u2013 ka\u017ee Boji\u0107.<\/p>\n
Direktor Centra navodi da su stradanja Srba bila sveobuhvatna i sistematska \u2013 od zapadne Slavonije, Like i Krajine, preko centralne Bosne, Posavine i Podrinja, do Kosova i Metohije \u2013 isti obrazac: progon civila, uni\u0161tavanje identiteta srpskog naroda, brisanje tragova. Najmonstruozniji su zlo\u010dini nad zarobljenim vojnicima, \u017eenama i starcima, tamo gdje nije bilo vojske, gdje nije bilo borbe, nego samo namjere da se narod izbri\u0161e.<\/p>\n
\u2013 Ovo je proces koji ne mo\u017ee imati rok trajanja. Procjenjujemo da \u0107e prva faza prikupljanja trajati izme\u0111u pet i sedam godina, ali to je samo po\u010detak. Formirali smo studijske centre \u0161irom Republike Srpske, a u skladu sa produkcionim resursima snimamo i u dijaspori, jer mnogi svjedoci \u017eive van zemlje. Vrijeme nas pritiska jer svjedoci biolo\u0161ki nestaju, ali istina ne zastarjeva. Svako svjedo\u010denje koje zabilje\u017eimo spasava jedan glas od nestanka. Na\u0161 cilj nije da brojimo svjedo\u010denja, nego da stvorimo institucionalni sistem i na\u010din pam\u0107enja i sje\u0107anja koji \u0107e trajati i nakon nas, i koji \u0107e biti razumljiv budu\u0107im generacijama i svima \u0161irom svijeta. Zato \u0107e svjedo\u010danstva biti prevedena na \u0161to vi\u0161e stranih jezika, \u010dime \u0107e srpski narod mo\u017eda po prvi put imati globalno dostupan argument o svom stradanju.<\/p>\n
On ka\u017ee i da nailaze na situacije da o stradalom civilu ili vojniku nema ko da pri\u010da.<\/p>\n
\u2013 Da, i to je jedna od najve\u0107ih opasnosti. Postoje mjesta gdje vi\u0161e nema \u017eivih svjedoka, gdje je ostala samo zemlja da pamti. Zato svaki dan ima te\u017einu i potrebu da se aktivno djeluje. Radimo paralelno: prikupljamo svjedo\u010denja, ali i dokumenta, forenzi\u010dke nalaze, fotografije i arhivske dokaze. U ovoj fazi prioritet su snimanja roditelja poginulih i nestalih boraca i civila, koji su uglavnom u poznim \u017eivotnim godinama \u2013 ka\u017ee Boji\u0107.<\/p>\n
On poja\u0161njava da ljudi, kada im se pristupi s po\u0161tovanjem, kada osjete da ih neko zaista slu\u0161a, progovore.<\/p>\n
\u2013 Kamera postaje svjedok, ali i oslobodilac. Ljudi su shvatili da je njihova \u0161utnja omogu\u0107ila drugima da govore u njihovo ime. Zato danas govore otvoreno, dostojanstveno i smireno. Ljudi odlaze sa snimanja s osje\u0107ajem da su uradili ne\u0161to \u0161to su dugovali sebi, svojoj porodici i svom narodu. To je istinski \u010din pam\u0107enja. Naravno, postoje i oni kojima je te\u0161ko da prolaze kroz proces retraumatizacije. S dubokim razumijevanjem ostavljamo dovoljno vremena da osoba, kada god bude spremna, ostavi i zabilje\u017ei svoje sje\u0107anje \u2013 isti\u010de Boji\u0107.<\/p>\n
Boji\u0107 ka\u017ee i da su filmovi o stradanju na\u0161eg naroda dio aktivnosti Memorijalnog centra Republike Srpske.<\/p>\n
\u2013 Kroz dokumentarni film spajamo \u010dinjenicu i emociju, nauku i umjetnost. Nakon filma \u201eSvjedok\u201c, koji je bio posveta dr Zoranu Stankovi\u0107u i svim na\u0161im \u017ertvama, radimo na novim projektima koji prikazuju srpsko stradanje kroz li\u010dne pri\u010de i dokaze.<\/p>\n
\u2013 Trenutno smo u zavr\u0161noj fazi produkcije filma \u201eJedini\u201c, o najte\u017eem ratnom vojnom invalidu Republike Srpske, Velinku Trbi\u0107u. Film ima mo\u0107 da pre\u0111e granice, da prenese istinu tamo gdje dokumenti ne dopiru. To je najdostupniji oblik istorijskog svjedo\u010denja za savremeni svijet \u2013 pojasnio je Boji\u0107.<\/p>\n
Memorijalni centar ve\u0107 je potpisao memorandume o saradnji sa brojnim organizacijama proisteklim iz Odbrambeno-otad\u017ebinskog rata, kao i sa lokalnim zajednicama \u0161irom Republike Srpske i Srbije. Zajedni\u010dki radimo na prikupljanju svjedo\u010danstava, dokumentovanju stradanja i stvaranju trajne digitalne arhive srpskog pam\u0107enja. To partnerstvo pokazuje da se istina \u010duva ne samo u institucijama, nego i u zajedni\u0161tvu naroda i dr\u017eave.<\/p>\n