Dretelj je mjesto sjeverno od gradskog podru\u010dja \u010capljine, uzvodno na desnoj obali Neretve. Na ulazu u mjesto nalazio se kompleks nekada\u0161njih vojnih skladi\u0161ta JNA, udaljen oko 1.400 metara vazdu\u0161ne linije od centra \u010capljine. Kompleks je bio smje\u0161ten u udolini izme\u0111u dva uzvi\u0161enja i sastojao se od vi\u0161e objekata unutar ogra\u0111enog prostora: upravne zgrade, radionica, gara\u017ea, te magacina za skladi\u0161tenje goriva i maziva.<\/p>\n
Nakon preuzimanja \u010capljine u aprilu 1992. godine kompleks su zaposjele hrvatsko-muslimanske snage. Tokom ljeta 1992. godine koristili su ga pripadnici HOS-a i tzv. Armije RBiH pod nazivom kasarna \u201eBruno Bu\u0161i\u0107\u201c. Kompleks je bio ogra\u0111en bodljikavom \u017eicom, a prema iskazima svjedoka jednim dijelom i minskim poljima radi spre\u010davanja bijega zato\u010denika. U tom prostoru od po\u010detka maja do septembra 1992. godine funkcionisao je logor za Srbe Hercegovine. Od aprila 1993. do aprila 1994. godine isti kompleks kori\u0161\u0107en je kao hrvatski logor za Muslimane. U kontekstu stradanja Srba Mostara, \u010capljine i Stoca, logor iz 1992. godine predstavlja posebnu tematsku i organizacionu cjelinu, u literaturi \u010desto ozna\u010davanu kao \u201eDretelj 1\u201c.<\/p>\n
\u041b\u043e\u0433\u043e\u0440 \u0458\u0435 \u0438\u043c\u0430\u043e \u0441\u0432\u0435 \u043a\u0430\u0440\u0430\u043a\u0442\u0435\u0440\u0438\u0441\u0442\u0438\u043a\u0435 \u043e\u0440\u0433\u0430\u043d\u0438\u0437\u043e\u0432\u0430\u043d\u043e\u0433 \u0441\u0438\u0441\u0442\u0435\u043c\u0430 \u0437\u0430\u0442\u043e\u0447\u0435\u045a\u0430 \u0446\u0438\u0432\u0438\u043b\u043d\u043e\u0433 \u0441\u0442\u0430\u043d\u043e\u0432\u043d\u0438\u0448\u0442\u0432\u0430. \u0423 \u045a\u0435\u043c\u0443 \u0441\u0443 \u0431\u0435\u0441\u043f\u0440\u0430\u0432\u043d\u043e \u0434\u0440\u0436\u0430\u043d\u0438 \u0446\u0438\u0432\u0438\u043b\u0438 \u0441\u0440\u043f\u0441\u043a\u0435 \u043d\u0430\u0446\u0438\u043e\u043d\u0430\u043b\u043d\u043e\u0441\u0442\u0438, \u0438\u0437\u043b\u043e\u0436\u0435\u043d\u0438 \u0441\u0432\u0430\u043a\u043e\u0434\u043d\u0435\u0432\u043d\u043e\u043c \u0438\u043d\u0442\u0435\u043d\u0437\u0438\u0432\u043d\u043e\u043c \u043f\u0441\u0438\u0445\u0438\u0447\u043a\u043e\u043c \u0438 \u0444\u0438\u0437\u0438\u0447\u043a\u043e\u043c \u0437\u043b\u043e\u0441\u0442\u0430\u0432\u0459\u0430\u045a\u0443, \u043d\u0435\u0445\u0443\u043c\u0430\u043d\u0438\u043c \u0438 \u043d\u0435\u0445\u0438\u0433\u0438\u0458\u0435\u043d\u0441\u043a\u0438\u043c \u0443\u0441\u043b\u043e\u0432\u0438\u043c\u0430 \u0436\u0438\u0432\u043e\u0442\u0430, \u043c\u0438\u043d\u0438\u043c\u0430\u043b\u043d\u0438\u043c \u043a\u043e\u043b\u0438\u0447\u0438\u043d\u0430\u043c\u0430 \u0445\u0440\u0430\u043d\u0435 \u0438 \u0432\u043e\u0434\u0435, \u043a\u0430\u043e \u0438 \u043f\u0440\u0438\u043d\u0443\u0434\u043d\u043e\u043c \u0440\u0430\u0434\u0443 \u0443\u043d\u0443\u0442\u0430\u0440 \u043a\u043e\u043c\u043f\u043b\u0435\u043a\u0441\u0430 \u0438 \u0432\u0430\u043d \u045a\u0435\u0433\u0430. \u0417\u0430\u0442\u0432\u043e\u0440\u0435\u043d\u0438\u0446\u0438 \u0441\u0443 \u0431\u0438\u043b\u0438 \u0441\u043c\u0458\u0435\u0448\u0442\u0430\u043d\u0438 \u0443 \u0431\u0435\u0442\u043e\u043d\u0441\u043a\u0435 \u0445\u0430\u043d\u0433\u0430\u0440\u0435 \u0441\u0430 \u043c\u0430\u043b\u0438\u043c \u043f\u0440\u043e\u0437\u043e\u0440\u0438\u043c\u0430 \u0438 \u043c\u0435\u0442\u0430\u043b\u043d\u0438\u043c \u0432\u0440\u0430\u0442\u0438\u043c\u0430, \u0431\u0435\u0437 \u043e\u0441\u043d\u043e\u0432\u043d\u0438\u0445 \u0443\u0441\u043b\u043e\u0432\u0430 \u0437\u0430 \u0436\u0438\u0432\u043e\u0442. \u0421\u0432\u0458\u0435\u0434\u043e\u0446\u0438 \u043e\u043f\u0438\u0441\u0443\u0458\u0443 \u0434\u0430 \u0441\u0443 \u0459\u0435\u0442\u043d\u0435 \u0442\u0435\u043c\u043f\u0435\u0440\u0430\u0442\u0443\u0440\u0435 \u0443 \u0445\u0430\u043d\u0433\u0430\u0440\u0438\u043c\u0430 \u0434\u043e\u0441\u0442\u0438\u0437\u0430\u043b\u0435 \u0438 \u0434\u043e 40 \u0441\u0442\u0435\u043f\u0435\u043d\u0438, \u0434\u0430 \u0441\u0435 \u0441\u043f\u0430\u0432\u0430\u043b\u043e \u043d\u0430 \u0431\u0435\u0442\u043e\u043d\u0443 \u0438\u043b\u0438 \u0438\u043c\u043f\u0440\u043e\u0432\u0438\u0437\u043e\u0432\u0430\u043d\u0438\u043c \u043b\u0435\u0436\u0430\u0458\u0435\u0432\u0438\u043c\u0430, \u0430 \u043d\u0443\u0436\u0434\u0430 \u0432\u0440\u0448\u0438\u043b\u0430 \u0443 \u043f\u043e\u0441\u0443\u0434\u0435 \u0458\u0435\u0440 \u043d\u043e\u045b\u043d\u0438 \u0438\u0437\u043b\u0430\u0437\u0430\u043a \u043d\u0438\u0458\u0435 \u0431\u0438\u043e \u0434\u043e\u0437\u0432\u043e\u0459\u0435\u043d.<\/p>\n
Veliki broj zato\u010denika doveden je iz Mostara preko sredi\u0161ta HOS-a\u00a0 u nekada\u0161njoj vojnoj ambulanti, pri \u010demu su prilikom hap\u0161enja i transporta bili izlo\u017eeni organizovanoj plja\u010dki i maltretiranju. Po dolasku u logor zatvorenici su postrojavani, ispitivani i izlo\u017eeni prijetnjama, vrije\u0111anju i zastra\u0161ivanju. U iskazima pre\u017eivjelih \u010desto se pominju aluzije na NDH i usta\u0161ku ideologiju, kao i omalova\u017eavanje ekshumacije i sahrane \u017ertava Genocida nad Srbima u NDH iz Drugog svjetskog rata, posebno u vezi sa ekshumacijom i sahranom \u017ertava u Prebilovcima.<\/p>\n
U logoru je vr\u0161eno sistematsko fizi\u010dko mu\u010denje i poni\u017eavanje zato\u010denika. Svjedoci su opisivali te\u0161ka prebijanja, mu\u010denja palicama, kundacima i drugim predmetima, usijecanje slova \u201eU\u201c na tijelu, tjeranje na pjevanje usta\u0161kih pjesama, lizanje cipela i podova, konzumiranje trave, opu\u0161aka, mokra\u0107e, motornog ulja i drugih materija, kao i razne oblike seksualnog zlostavljanja. Posebno su dokumentovana masovna silovanja \u017eena, uklju\u010duju\u0107i starice i maloljetnice, kao i seksualno zlostavljanje mu\u0161karaca, prinude na me\u0111usobne seksualne radnje i druge oblike poni\u017eavanja.<\/p>\n
Posebno te\u0161ku dimenziju zlo\u010dina predstavljalo je zlostavljanje i poni\u017eavanje \u017eena zato\u010denih u logoru, uklju\u010duju\u0107i fizi\u010dko i psihi\u010dko nasilje, kao i masovna silovanja logora\u0161ica. Svjedo\u010denja pre\u017eivjelih ukazuju da su \u017eene bile izlo\u017eene sistematskom teroru, prijetnjama i razli\u010ditim oblicima zlostavljanja, \u0161to je ostavilo trajne posljedice na njihovo fizi\u010dko i psihi\u010dko zdravlje. U tom kontekstu poznat je slu\u010daj doktorke\u00a0 Olge Dra\u0161ko, \u010dije je stradanje ostalo jedan od simbola patnje srpskih civila i logora\u0161a. NJena sudbina svjedo\u010di o brutalnosti kojoj su bile izlo\u017eene srpske \u017eene u logorima tokom rata.<\/p>\n
Svjedo\u010denja ukazuju da je strah bio stalno prisutan me\u0111u logora\u0161ima. Zabranjivano je gledanje stra\u017eara u o\u010di, a zatvorenici su \u017eivjeli u stalnoj neizvjesnosti zbog svakodnevnih batina, prijetnji strijeljanjem i odvo\u0111enja na prisilni rad. Mnogi pre\u017eivjeli su Dretelj opisivali kao najte\u017ei logor kroz koji su pro\u0161li.<\/p>\n
U kompleksu je postojao i stacionar u kojem je radio doktor, koga su zatvorenici imenovali Hranilovi\u0107 iz Zagreba, i kojisu ga me\u0111u sobom\u00a0 prozvali \u201edr Mengele\u201c. Svjedoci su ga optu\u017eivali za ne\u010dovje\u010dno postupanje prema zatvorenicima i uskra\u0107ivanje medicinske pomo\u0107i. Najpoznatiji slu\u010daj odnosi se na Sa\u0161u Stoli\u0107a, zatvorenika od strane zlo\u010dinaca prozvanog \u201eTenkista\u201c, kome je, prema iskazima vi\u0161e svjedoka, slijepo crijevo operisano bez anestezije. Posjeta ljekaru nosila je svakodnevna i surova prebijanja.<\/p>\n
Tokom postojanja logora u Dretelju izvr\u0161ena su i ubistva zato\u010denika. Najpoznatiji slu\u010daj je ubistvo Bo\u017ee Balabana iz Mostara, penzionisanog instruktora letenja, koji je nakon te\u0161kog prebijanja 2. avgusta 1992. godine preminuo u logoru. Svjedoci su opisali da je Balaban mu\u010den satima, tu\u010den palicama, kundacima i drugim predmetima, a potom vra\u0107en u hangar gdje je preminuo. NJegovi posmrtni ostaci identifikovani su tek 2010. godine. Kao \u017ertve Dretelja pominju se i Jovo Pejanovi\u0107 (nkada\u0161nji komandir SUP-a iz mostara), Nenad Markovi\u0107, \u0110uro \u0160koro, Evgenije Samard\u017ei\u0107 i drugi zato\u010denici koji su nakon mu\u010denja nestali ili ubijeni.<\/p>\n
Posebno potresno svjedo\u010denje o zlo\u010dinima u Dretelju ostavila je Sofija Balaban (ro\u0111ena Janji\u0107, 1934, Mostar), supruga ubijenog logora\u0161a Bo\u017ee Balabana. Kao zato\u010denica logora bila je primorana da slu\u0161a mu\u010denje i ubistvo svog supruga, koje su izvr\u0161ili pripadnici HOS-a predvo\u0111eni Edibom Buljuba\u0161i\u0107em. Prema svjedo\u010denjima, nakon ubistva bila je izlo\u017eena dodatnom psihi\u010dkom zlostavljanju i poni\u017eavanju. NJeno svjedo\u010denje smatra se jednim od najzna\u010dajnijih izvora o sistemu terora, psiholo\u0161kog nasilja i likvidacija u logoru Dretelj. Tragedija porodice Balaban imala je i istorijsku dimenziju stradanja, jer je Sofijin otac bio \u017ertva Genocida nad Srbima u NDH tokom Drugog svjetskog rata, dok su i \u00a0Bo\u017eu u genocidu ubijena dva brata.<\/p>\n
Me\u0111u \u017ertvama bili su i bra\u010dni parovi i \u010ditave porodice. U dostupnim svjedo\u010denjima i dokumentaciji pominju se osim bra\u010dnog para Balaban slu\u010daj bra\u010dnog para Kuzman i koji su ubijeni u okolnostima povezanim sa logorskim sistemom i \u0161irim progonom srpskog stanovni\u0161tva kao i naltretiranje, zato\u010davanje\u00a0 porodice 4 \u010dlana pordice Kru\u017eevi\u0107 iz Mostar. NJihova stradanja predstavljaju dio \u0161ireg obrasca nasilja usmjerenog prema srpskim civilima, pri \u010demu su \u017ertve \u010desto bili stariji ljudi, \u017eene i lica koja nisu u\u010destvovala u oru\u017eanim dejstvima.<\/p>\n
U iskazima pre\u017eivjelih i dokumentima sa su\u0111enja navodi se da je kontrolu nad logorom imao HOS na \u010delu sa Bla\u017eom Kraljevi\u0107em. U rukovodnim strukturama i me\u0111u vojnicima prisutnim u logoru pominju se Edib Buljuba\u0161i\u0107, Ivan Petru\u0161i\u0107, Mirsad Repak, Miro Hrsti\u0107, Sejo Horozovi\u0107, \u0160ime Martinovi\u0107, Ahmet Makitan, Vinko Primorac i mnogi drugi. U presudama Suda BiH pominje se ve\u0107i broj izvr\u0161ilaca zlo\u010dina, dok su u materijalima Komiteta za prikupljanje podataka o izvr\u0161enim zlo\u010dinima protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava iz Beograda navedena 62 razli\u010dita lica povezana sa zlo\u010dinima u logoru.<\/p>\n
U ljeto 1992. godine do\u0161lo je do intenziviranja saradnje HOS-a i tzv. Armije RBiH u Hercegovini. U Dretelju je formiran i \u201eprihvatno-nastavni centar\u201c tzv. Armije RBiH, a saradnja je formalizovana sporazumom Bla\u017ea Kraljevi\u0107a i Armina Pohare iz avgusta 1992. godine. Prema svjedo\u010denjima, pripadnici tzv. Armije RBiH bili su prisutni u kompleksu u periodu najintenzivnijih zlo\u010dina nad srpskim zatvorenicima. Tako\u0111e navodi se i podatak da je Bla\u017e Kraljevi\u0107 kao general\u00a0 \u010dlanom Gneral\u0161taba tzv. Armije R BiH.<\/p>\n
Nakon ubistva Bla\u017ea Kraljevi\u0107a od strane HVO u Kru\u0161evu 9. avgusta 1992. godine do\u0161lo je do krize unutar HOS-a i pogor\u0161anja polo\u017eaja zatvorenika. Svjedoci navode da su nakon njegove smrti logora\u0161i bili izlo\u017eeni novim talasima brutalnih prebijanja i prijetnji likvidacijom.<\/p>\n
Ve\u0107ina zato\u010denika napustila je logor tokom avgusta 1992. godine. Jedna grupa preba\u010dena je prema Buni i Mostaru, potom u zatvor \u0106elovina i na razmjenu kod Stoca 18. avgusta 1992. godine, dok je druga predata HVO-u i preba\u010dena u logore Grabovina, LJubu\u0161ki i Rodo\u010d. Posljednje \u010detiri Srpkinje pu\u0161tene su iz kompleksa 21. septembra 1992. godine, \u0161to se smatra krajem funkcionisanja logora za Srbe u Dretelju.<\/p>\n
Na osnovu spiskova i iskaza pre\u017eivjelih svjedoka navodi se da je u jednom trenutku u mu\u0161kom hangaru bilo i do 200 zatvorenika, a u \u017eenskom do 80 \u017eena. Ve\u0107ina zato\u010denika bila je sa podru\u010dja Mostara, \u010dapljine ali iz drugih mjesta hercegovine..<\/p>\n
Za zlo\u010dine po\u010dinjene nad Srbima u gradu Mostaru pred Sudom BiH nije vo\u0111en nijedan postupak. Pred Sudom BiH vo\u0111en je postupak protiv pet lica za zlo\u010din protiv \u010dovje\u010dnosti \u2212 udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki poduhvat \u2013 dr\u017eanje civila u nehumanim i nehigijenskim uslovima, svakodnevno podvrgavanje razli\u010ditim oblicima fizi\u010dkog, psihi\u010dkog i seksualnog zlostavljanja u Mostaru i logoru Dretelj (op\u0161tina \u010capljina) 1992. godine. Za ove zlo\u010dine pravosna\u017eno su osu\u0111eni Ivan Zelenika (6 godina zatvora), Edib Buljuba\u0161i\u0107 (6 godina), Ivan Medi\u0107 (7 godina) i Marina Grubi\u0161i\u0107-Fejzi\u0107 (5 godina), dok je Sre\u0107ko Herceg oslobo\u0111en. Tako\u0111e, pred Sudom BiH vo\u0111en je postupak protiv \u010detiri lica za ratne zlo\u010dine protiv civilnog stanovni\u0161tva (silovanje, nano\u0161enje velikih bolova, patnji) u logoru Dretelj (op\u0161tina \u010capljina) 1992. godine. Za ove zlo\u010dine pravosna\u017eno su osu\u0111eni Ivan Medi\u0107 (6 godina zatvora) i Ton\u0107o Raji\u010d (2 godine), dok su Miroslav Hrsti\u0107 i Miljenko Nogolica nedostupni pravosudnim organima BiH. Svi osu\u0111eni su ve\u0107 izdr\u017eali zatvorske kazne i iza\u0161li su na slobodu.<\/p>\n
Dvije pojedina\u010dne presude za logor Dretelj donesene u inostranstvu. Za ratne zlo\u010dine nad Srbima u logoru Dretelj, u prvom postupku za ratne zlo\u010dine nakon Drugog svjetskog rata, u Norve\u0161koj, u Oslu je, marta 2010. godine, osu\u0111en na pet godina zatvora Mirsad Repak, biv\u0161i pripadnik HOS-a. Za ratne zlo\u010dine, ili kako se precizno navodi za tu\u010du, poni\u017eavanje i seksualno zlostavljanje srpskih zatvorenika u periodu izme\u0111u maja i avgusta 1992. u logoru Dretelj osu\u0111en je Ahmet Makitan zvani Maks, koga je u svojim izjavama po surovosti mu\u010denja pominjao ve\u0107i broj nekada\u0161njih logora\u0161a. Sud u \u0160vedskoj, u Stokholmu, osudio ga je kao \u0161vedskog dr\u017eavljanina, tako\u0111e nekada\u0161njeg pripadnika HOS-a, na pet godina zatvora. U presudi se navodi da je odgovoran i za ubistvo dva zato\u010denika.<\/p>\n
Vidiljivo je da ukupan obim presuda za Dretelj ne odgovara obimu, obuhvatu\u00a0 zlostavljanja i ubistava srpskih logora\u0161a koji je ispoljen u ovom logoru. Logor Dretelj ostao je upam\u0107en kao jedno od najve\u0107ih i najte\u017eih mjesta stradanja Srba u hrvatsko-muslimanskom sistemu logora u Hercegovini tokom rata u BiH 1992. godine.<\/p>\n