Po\u010detkom jula 1993. godine G\u0160 VRS zapo\u010dinje realizaciju nove operacije Lukavac 93, \u010diji je cilj bio osloba\u0111anje Trnova. Na ovom prostoru u ljeto 1992. godine muslimanske snage su protjerale srpsko stanovni\u0161tvo, snage i po\u010dinile ratne zlo\u010dine.<\/p>\n
Sada je osnovna ideja operacije VRS bila da se iz tri pravca izvr\u0161i prodor prema Trnovu, potisnu i razdvoje muslimanske formacije na liniji Trnovo \u2013 Gora\u017ede, i da se potom ovlada planinskim visovima Igmana, Treskavice i Bjela\u0161nice.<\/p>\n
Operacija je zapo\u010dela 6. jula 1993. Jedinice Sarajevsko-romanijskog i Hercegova\u010dkog korpusa VRS nastupale su planiranim pravcima, dok ih je artiljerija podr\u017eavala sa Jahorine. Trnovo je oslobo\u0111eno 11. jula 1993. godine.<\/p>\n
Sutradan se u Trnovu sastaju snage korpusa koji su bili anga\u017eovani u ovoj operaciji. Koriste\u0107i rasulo kod muslimanskih snaga poslije pada Trnova, Rogoja i Grepka, srpske snage produ\u017eavaju dejstva i zauzimaju sva sela na ju\u017enim padinama Igmana.<\/p>\n
Vo\u0111stvu VRS je bilo jasno da onaj ko kontroli\u0161e Igman i Bjela\u0161nicu fakti\u010dki kontroli\u0161e i Sarajevo. Borbe su se vodile na Igmanu od 19. do 28. jula, kada su oslobo\u0111eni vrh Bjela\u0161nice i Igman.<\/p>\n
Ovom uspje\u0161nom operacijom srpske snage VRS ne samo da su dovele u pitanje opstanak muslimanskih snaga u Sarajevu, ve\u0107 su potpuno odvojile muslimanske teritorije Gora\u017eda, spojile Sarajevsko-romanijski i Hercegova\u010dki korpus, odnosno teritorije Romanije sa Hercegovinom.<\/p>\n
Bitka za Rogoj i Trnovo bila je klju\u010dna za izbijanje srpske vojske na Igman i Bjela\u0161nicu \u2013 dvije strate\u0161ke kote koje su otvarale puteve ka Sarajevu i Konjicu.<\/p>\n
Operacija Lukavac 93 bila je najve\u0107i vojni uspjeh 1993. godine i zna\u010dila je mogu\u0107nost da se rat zavr\u0161i ulaskom snaga VRS u dijelove ili \u010dak cijelo Sarajevo pod muslimanskom kontrolom, \u0161to je zna\u010dilo fakti\u010dku vojnu pobjedu u ratu.<\/p>\n
Me\u0111utim, u toku su bili mirovni pregovori u \u017denevi, pa se na civilno rukovodstvo Republike Srpske izvr\u0161io veliki pritisak pod prijetnjom bombardovanja od strane NATO. Na to je predsjednik Karad\u017ei\u0107 povukao potez da u\u0111e u pregovore oko povla\u010denja srpskih trupa sa Igmana i Bjela\u0161nice. Pritisak me\u0111unarodne zajednice urodio je plodom: pod pritiskom predsjednika, general Mladi\u0107 prihvatio je ovakvu politi\u010dku odluku.<\/p>\n
Tako se ve\u0107 10. avgusta, a prema ranijem nare\u0111enju predsjednika Karad\u017ei\u0107a, srpske snage povla\u010de sa Igmana i Bjela\u0161nice. Polo\u017eaji zauzeti u borbama prethodnog mjeseca i pla\u0107eni \u017eivotima boraca VRS predaju se po dogovoru snagama UNPROFOR-a.<\/p>\n
Iako su o tome odmah razmi\u0161ljale, posle tri mjeseca, kada je odmaklo dovoljno vremena da se prevara ne uo\u010di, snage UN se povla\u010de i snage tzv. Armije BiH 4. novembra 1993. preuzimaju Igman, Bjela\u0161nicu i Treskavicu i sva sela iznad Trnova prema Treskavici i Bjela\u0161nici. To su iskoristile kasnije i za pojedine zlo\u010dine nad Srbima.<\/p>\n
Operacija \u201eLukavac-93\u201c bila je jedna od najbriljantnijih vojnih pobjeda VRS, ali je u isto vrijeme predstavljala kamen spoticanja izme\u0111u vojnog i politi\u010dkog rukovodstva o na\u010dinu kako zavr\u0161iti rat.<\/p>\n
Vojno rukovodstvo bilo je za pobjedu neprijatelja na bojnom polju i poraz u njegovom glavnom gradu, dok je politi\u010dko rukovodstvo, izlo\u017eeno velikim politi\u010dkim pritiscima sa strane, odlu\u010dilo da se rat zavr\u0161i putem pregovora.<\/p>\n
Ova akcija ujedno je pokazala i licemjerje Zapada i NATO-a, koji su se sve otvorenije uklju\u010divali u rat na strani hrvatsko-muslimanske koalicije.<\/p>\n